Kada je 95-godišnja Patricia Curd sve teže brinula o velikoj obiteljskoj kući, činilo se da će morati u dom za starije osobe. Njezina unuka Becky i ostali članovi obitelji izabrali su drukčiji put: u vrtu svojeg doma u engleskom Kentu postavili su joj malu, potpuno opremljenu kućicu vrijednu približno 70.000 funti.
Velika kuća postajala je prevelik teret
Patricia je nakon smrti supruga Petera ostala sama u kući s tri spavaće sobe. Umro je prije 37 godina, u dobi od 66 godina, a ona je i u dubokoj starosti ustrajala u domu punom obiteljskih uspomena.
Godinama je živjela samostalno, no čišćenje i održavanje velike kuće s vremenom su zahtijevali sve više energije. Rasli su i troškovi, a Patricii je trebala sve veća pomoć u svakodnevnim poslovima.
Obitelj je počela razmišljati kako joj omogućiti sigurniji život, a da je pritom ne odvoje od ljudi i okruženja koje poznaje. Preseljenje u dom za starije osobe za nju nije bilo prihvatljivo jer je već dugo jasno govorila da želi ostati blizu obitelji.
Rješenje je predložio Beckyin otac Chris. Budući da obitelj ima dug i prostran vrt, pomislio je da bi na njegovu kraju mogli postaviti manji samostalni stambeni prostor. Kada su plan predstavili Patricii, bila je oduševljena.
Vrtna kućica vrijedna 70.000 funti
Gradnja je trajala približno 12 tjedana, a troškovi su dosegnuli oko 70.000 funti. Iako je kućica mnogo manja od Patricijina prijašnjeg doma, ima sve što joj je potrebno za svakodnevni život: vlastitu spavaću sobu, kupaonicu, kuhinjski kutak i dnevni boravak.
Ispred kućice nalazi se i mali uređeni vanjski prostor, no najvažniji je njezin položaj. Od vrata obiteljske kuće udaljena je samo oko 18 metara, odnosno 60 stopa. Patricia tako živi u svojem prostoru, ali pomoć nikada nije daleko.
„To je bila najbolja odluka koju smo donijeli”, rekla je Becky. Najviše joj znači mir koji osjeća jer zna da je baka na sigurnom i da je može posjetiti kad god poželi.
Patricia je pri preseljenju u kućicu još bila gotovo potpuno samostalna. Sama je kuhala, pospremala i uređivala svoj dan, a obitelj je bila u blizini ponajprije zbog društva i pomoći oko većih poslova.
Blizina je postala još važnija kada se zdravlje pogoršalo
S godinama su se Patricijina pokretljivost i opće zdravlje pogoršali. Budući da živi samo nekoliko koraka dalje, obitelj je mogla postupno povećavati pomoć bez nagle i potpune promjene njezina načina života.
Ujutro je posjete Becky ili njezina majka Nicky te joj pomognu ustati i odjenuti se. Pripreme joj i doručak, najčešće kašu ili čokoladni brioš, a uz to obavezno ide šalica čaja. U podne ručak donosi Chris, a netko od članova obitelji vraća se i navečer kako bi joj pomogao u pripremi za spavanje.
Posjeti nisu ograničeni samo na njegu i kućanske poslove. Becky do bake svrati dva ili tri puta na dan, ponekad samo zbog čaja, kratkog razgovora ili jedne od njezinih zabavnih priča. Večernji ritual uključuje i malu čašicu žestokog pića te nešto slatko.
Dok se Patricia lakše kretala, često je sama dolazila do glavne kuće. Sada radije pričeka da obitelj dođe k njoj. Upravo zbog male udaljenosti pomoć se može prilagoditi njezinu stanju, a da zbog svake sitnice ne mora napuštati svoj prostor.
Od zajedničkog pečenja kolača do svakodnevnih posjeta
Becky, koja danas ima 28 godina, s bakom je bila blisko povezana još od djetinjstva. Patricia, koja je radila kao frizerka, a poslije kao kućanica, obitelj je posjećivala gotovo svakog vikenda. S unukom je pekla kolače, igrala se u vrtu i provodila duga poslijepodneva.
Kada je Becky odrasla, njihovi su se zajednički rituali malo promijenili, ali bliskost je ostala. Danas njihovi razgovori često počinju uz čaj, a završavaju uz već tradicionalni gutljaj žestokog pića.
Unuka kaže da su ih upravo mali svakodnevni trenuci još više povezali. Među najdragocjenijima su doručci, kratki posjeti bez posebnog razloga i priče koje je Patricia u životu ispričala već mnogo puta, ali ih obitelj i dalje rado sluša.
Patricia zahvalnost često izražava i pjesmom te unuci ponavlja da je “sretna gospođa”. Istodobno već razmišlja kome će jednoga dana pripasti njezina neobična kućica. Becky kaže da joj je baka obećava, ali je pritom duhovito upozorava da će morati strpljivo pričekati dok ne dođe na red.
Rješenje koje traži više od dovoljno velikog vrta
Becky sličnu mogućnost preporučuje obiteljima koje imaju prostor, ali priznaje da takvo rješenje nije prikladno za svakoga. Osim troškova gradnje, zahtijeva stalnu prisutnost članova obitelji, vrijeme za svakodnevnu pomoć i spremnost da se odgovornost povećava zajedno s potrebama starije osobe.
I u Hrvatskoj se mnoge obitelji suočavaju sa sličnim pitanjem: kako starijim roditeljima ili bakama i djedovima omogućiti sigurnost, a da pritom ne izgube osjećaj samostalnosti i doma. Patricijina priča pokazuje da rješenje ponekad nije u velikoj promjeni, nego u prilagodbi koja starijoj osobi ostavlja dostojanstvo i blizinu najbližih.
Za njihovu obitelj kućica je postala ravnoteža između samostalnosti i skrbi. Patricia ima svoja ulazna vrata, kupaonicu i dnevni prostor, a ljudi kojima vjeruje udaljeni su samo nekoliko koraka.
„Najviše vrijede mali svakodnevni trenuci”, kaže Becky. Umjesto povremenih planiranih posjeta, baku može vidjeti svaki dan – ponekad zbog pomoći, ponekad samo zbog šalice čaja, slatkog zalogaja i priče koju ne želi zaboraviti.
PREPORUČENO ZA VAS
