Jožica Bajc Pivec svim je srcem predana prirodi i bilju. Nikada joj nije bilo teško prihvatiti se različitih poslova, a dodir sa zemljom bio joj je blizak i drag još od ranog djetinjstva. Veći dio života bila je zaposlena kao računovotkinja, no cijelo to vrijeme održavala je i iskren kontakt s prirodom te učila kako može sebi i drugima pomoći biljem kod svakodnevnih tegoba i ozbiljnijih problema.
Dogodilo se da je 2010. godine, nakon 36 godina rada u računovodstvu, ostala bez posla. Nakon početnog šoka počela je tražiti rješenja. Smatrala je da je najbolje da se profesionalno posveti jednom od svojih hobija i odlučila se za biljarstvo. I kako se ničega ne prihvaća napola, o toj je temi pročitala ogromno literature, pronašla mentore koji su najbolji u svom području, intenzivno učila i povezala sva dotad stečena znanja. Položila je ispit za NPK zeliščar i tako postala profesionalna travarka.
Danas svoje poslanje vidi ponajprije u tome da svoje bogato znanje o bilju prenosi dalje kroz predavanja, radionice i stručna vođenja. Piše i članke, brošure i knjige o svojstvima, upotrebi i ljekovitim učincima biljaka.
O njezinu dosadašnjem karijernom putu, ljubavi prema bilju i tome kako si možemo pomoći biljkama kod različitih zdravstvenih tegoba razgovarale smo u njezinu domu u Vratima, Šmartno pri Litiji, gdje je oko kuće uredila i simpatičan vrt s ljekovitim biljem, koji mi je s veseljem i ponosom pokazala. Zatim me počastila izvrsnim domaćim čajem, koji sam ispijala tijekom našeg razgovora.
Imate zanimljiv karijerni put. Izučili ste se za kuharicu, zatim završili ekonomsku srednju školu i diplomirali računovodstvo. U računovodstvu ste bili zaposleni čak 36 godina, a zatim ste ostali bez posla. Vjerojatno ste se s tim isprva teško nosili, no to je bila odskočna daska za ulazak u biljarstvo, kojem se aktivno posvećujete i danas. Kako danas gledate na to razdoblje? Smatrate li da vas je život namjerno gurnuo u tu situaciju?
Možda mi je taj put doista bio namijenjen. U životu sam radila mnogo stvari i sva stečena znanja danas mi jako koriste, sada kada sam na samostalnom poduzetničkom putu.
Kada sam ostala bez posla i rekli su mi da sam prestara, bio je to za mene veliki šok. Prije toga sam mislila da sam kao računovotkinja nezamjenjiva i da poslodavci rado zapošljavaju računovođe s mnogo iskustva, ali očito se pomalo boje “starih mačaka”.
Tri mjeseca sam se sažalijevala i nisam znala što učiniti, no nisam osoba koja dugo ostaje loše raspoložena. Jednom sam razgovarala s dobrom prijateljicom koja me pitala zašto ne bih krenula u biljarstvo, s obzirom na to da sam već tada pripremala čajeve i masti.
Biljarstvom sam se počela baviti mnogo ranije zbog potreba svoje obitelji, jer smo nekada živjeli na udaljenoj lokaciji, daleko od zdravstvenog doma. U to vrijeme nismo trčali liječniku za svaku sitnicu, nego smo rješenja tražili kod kuće. U tome su mi pomagale svekrva, susjede i kolegice. Tako sam počela upoznavati biljke, koje su mi postajale sve zanimljivije. Ja sam osoba koja voli sve pomirisati, a mnoge biljke lijepo mirišu. Na taj sam način već tada stjecala znanje o biljarstvu.
Kada sam ostala bez zaposlenja, odlučila sam se za profesionalno bavljenje biljem, jer sam osjećala da me to područje najviše privlači. Tako sam pronašla mentore iz tog područja, a u poduzetničkoj potpornoj službi dobila informacije što moram učiniti i koje uvjete moram ispunjavati.
Imala sam dva divna mentora: mag. Jožeta Kukmana, nasljednika patra Simona Ašiča, i Stanku Pečarič iz Vač, koja mi je dala fascikle sa svojim zapisima koje je prikupljala do svoje 75. godine. Sve to znanje danas dijelim s polaznicima svojih radionica.
S čim su vas biljke tako osvojile? Što vas kod njih najviše inspirira?
Dolazim iz poljoprivredne obitelji i već kao mala djeca radili smo na zemlji. Kada sam upoznala svog prvog supruga, preselila sam se k njemu na brdsku farmu gdje je uvijek bilo puno posla. Prva stvar koju sam učinila kad bih došla s posla bila je otići na njivu i staviti ruke u zemlju. U radu u vrtu nikada ne koristim rukavice jer tako bolje osjećam zemlju. Nikada me nije privlačilo intenzivno poljoprivredno gospodarstvo, nego su me zanimale biljke, drveće i odnosi među njima, što sam pronašla u biljarstvu.
Smisao svog života vidim u tome da pomažem drugima i širim znanje o bilju koje sam sama stekla. Vjerujem da sam na ovom svijetu i zato da ostavim iza sebe nešto dobro. Biljarstvo je područje u kojem sam se doista pronašla. Zanimaju me i energije, ali sam previše prizemljena da bih se njima dublje bavila.
Završila sam i obrazovanje za Bachovu cvjetnu terapeutkinju. I to područje mi je blisko. Trudim se povezivati sva znanja koja sam stekla kroz život.
Zbog vašeg bogatog znanja iz biljarstva, obraćaju vam se i ljudi s različitim zdravstvenim problemima. Kakve vam probleme najčešće povjeravaju i kako im pomažete?
Mnogo ljudi mi se obratilo zbog borelioze. Preporučivala sam im divlju ščeticu. Za pomoć mi se obratilo i nekoliko osoba koje imaju probleme s vlasištem i ispadanjem kose. Njima sam preporučivala konzumaciju mljevene neoljuštene koprive i masažu vlasišta čajem od korijena koprive. Ako netko ima neku specifičnu tegobu, mogu izraditi i mast ili tinkturu po narudžbi.
Za muškarce koji imaju problema s prostatom imam vrlo kvalitetnu tinkturu – nazvala sam je kapljice za gospodu. S tim su proizvodom vrlo zadovoljni pa se rado vraćaju po njega.
Velika je potražnja i za tavžentrožom za želučane tegobe te za pripravcima za jačanje otpornosti imunološkog sustava i za čišćenje organizma. Ljudima s takvim tegobama preporučujem kapucinku ili Ašičevu mješavinu KRRT (kopriva, maslačak, stolisnik i trputac).
Koja su glavna načela kojih se treba pridržavati pri sakupljanju bilja?
Važno je znati kada, gdje i kako sakupljati bilje. Uvijek sakupljamo u nezagađenom okruženju. Izbjegavamo rubove cesta i područja uz šetnice. Znamo da danas mnogi šetači imaju pse, pa biljke koje se nalaze 2–3 metra od staze sigurno nisu čiste. Bilje sakupljamo na područjima udaljenima od odlagališta otpada i željezničkih stanica.
Dobro je znati i gdje se nalaze poplavna područja, jer voda sa sobom donosi teške metale, otpad iz septičkih jama i kanalizacije te industrijske otpadne vode. Sve to potom upijaju biljke. Trebamo izbjegavati i područja gdje se provodi intenzivna obrada poljoprivrednih zemljišta, jer se tamo koriste umjetna gnojiva i gnojnica. Životinje na farmama dobivaju razne lijekove koji se potom putem gnojnice izlučuju u tlo. I hrana i drugi dodaci koje dobivaju životinje na kraju završavaju na travnjaku.
U proljeće se pri sakupljanju bilja u blizini poljoprivrednih površina možemo ravnati prema boji trave. Tamo gdje je trava svijetlozelena, tlo je gnojeno, a gdje je trava smeđa i slabo raste, prikladno je za sakupljanje. Naravno, uvijek prvo moramo pitati vlasnika zemljišta dopušta li nam uopće sakupljanje.
Uvijek uberemo najviše trećinu biljaka, ostalo ostavimo. Beremo zdrave biljke, a oštećene ostavljamo za sjeme i razmnožavanje. Važno je poznavati životni ciklus biljaka. Tavžentroža se razmnožava sjemenom, zato ne smijemo ubrati sve.
Moramo uzeti u obzir i vremenske uvjete. Najbolje je brati biljke koje su bile izložene suncu barem tri dana. Odmah nakon kiše su “prazne”. To je posebno važno kod aromatičnih biljaka poput paprene metvice, majčine dušice i dobrih misli. Dobro je pridržavati se i dnevnog ritma. Beremo kada više nema rose, između 11 i 13 sati, što je posebno važno za mirisne biljke.
Sjetveni kalendar Marije Thun može nam pomoći u određivanju kada je vrijeme za branje cvjetova, listova, korijena i plodova, kako bi biljke sadržavale što više korisnih tvari.
Biljke režemo škarama i noževima. Ne trgamo ih, jer možemo iščupati i korijenje i time napraviti veliku štetu. Određene biljke beremo do odrvenjelih dijelova. Cvjetove beremo kada su otvoreni, ali ne smiju biti prestari.
Kod gloga beremo vrhove, i to kada se otvori prvi cvijet, dok su ostali još u pupoljcima. Tako dobivamo najviše korisnih tvari. Cvjetove divizme beremo ujutro, čim nestane rosa. Noćurak otvara cvijet tek nakon pet ili šest sati, pa ga beremo tada. Cvjetove cikorije beremo čim nestane rosa, jer oko jedan ili dva sata već potpuno izblijede.
Dakle, potrebno je poznavati i posebnosti svake biljke?
Da. Treba znati kada je pravo vrijeme za sakupljanje pojedinih dijelova biljke. Korijenje beremo u vrijeme mirovanja nadzemnog dijela biljke. U kasnu jesen beremo biljke koje niču rano u proljeće, a rano u proljeće one koje dugo ostaju zelene u jesen. Metu i matičnjak beremo prije cvatnje. Kod branja matičnjaka potrebna je posebna pažnja. Plodove beremo kada su zreli. Neki plodovi moraju prije branja biti izloženi mrazu ili slani, jer se tada u njima stvara šećer. Takve su biljke, primjerice, trnina, crni trn, žutika i oskoruša.
Kako si može pomoći netko tko ima bolove u križima i drugim dijelovima tijela? Koje bilje staviti u kupku za ublažavanje bolova?
Najprije treba provjeriti ima li osoba još kakvih pridruženih problema. Ako nema visok tlak, u kupku može staviti ružmarin, malo lavandina i kadulje. Ta kombinacija dezinficira i smiruje.
Kad sam bila zaposlena u računovodstvu tvrtke za proizvodnju sokova i bilo je puno narudžbi, dolazili smo iz ureda pomagati pakirati boce sokova u kutije. Nakon osam sati takvog rada imala sam takve bolove u mišićima i križima da sam se jedva popela uz stepenice. Tada sam si pripremila kupku. Ružmarin, peršin, celer i borove iglice skuhala sam u petlitarskom loncu vode. Nakon pola sata tu sam mješavinu dodala u kupku. Nakon kupanja nisam više osjećala nikakvu bol.
Koje esencije biste preporučili ljudima koji su pod stresom i trebaju nešto za opuštanje?
Dobro se pokazao hidrolat prave lavande i matičnjaka koji se stavlja u čajnu lampu. Kod nervoze i problema sa živcima odlično djeluju Bachove cvjetne esencije. Imam vrlo dobra iskustva s Bachovim rescue kapima. Izrađene su prema recepturi dr. Edwarda Bacha, engleskog liječnika koji je želio pronaći učinkovitu i cjenovno dostupnu pomoć za ljude s raznim psihičkim tegobama. Sadrže 38 različitih esencija i jednu kombiniranu.
Kada mi se netko obrati s takvim problemima, uvijek mu dam te kapi koje su vrlo učinkovite kod kratkoročnih psihičkih tegoba. Pomažu u stresnim situacijama poput ispita u školi, pritisaka na poslu, razvoda ili smrti u obitelji. Omogućuju da lakše prebrodimo stresne situacije. Pomažu i ženama s bolnim menstruacijama te kod ozljeda i udaraca ako njima namažemo ozlijeđeno mjesto.
Koje začine s blagotvornim učinkom na zdravlje, a pritom i vrlo ukusne, bi trebali imati u svakoj kuhinji?
Ima ih mnogo. Među njima su timijan, čubar, vlasac, peršin, celer, izop i estragon. Estragon nije dobar samo za savijače. Svježim estragonom možemo začiniti jela. Pomalo je pikantnog okusa, a pomaže i pri probavi.
I luk i češnjak, ali s njima ne treba pretjerivati jer su to biljke snažnog djelovanja koje nisu prikladne za svakoga. Preporučujem i bosiljak. Najljekovitije su mlade i zelene biljke. Moj suprug i ja ne pripremimo nijedno jelo bez čubra. Sameljem ga u prah i dodam sol. Čubar potiče probavu i metabolizam, a ima i blagi antiseptički učinak. Ako ga dodajemo jelima, izbjegavamo nadutost.
Začine je vjerojatno najbolje koristiti svježe? U kojoj se mjeri gube korisne tvari ako ih prije upotrebe sušimo? Koliko možemo vjerovati začinima kupljenima u trgovini ako na ambalaži piše da su ekološki uzgojeni?
Svaka biljka ima svoj rok trajanja. Začini bi trebali trajati jednu do dvije sezone. Sve ovisi o tome kako postupamo s njima i kako ih skladištimo. Sve biljke sušenjem ne gube korisne tvari – neke ih čak i dobiju. Sušeni mažuran, primjerice, ima jače djelovanje od svježeg. Svježeg gotovo i ne koristimo.
Bilje možemo uzgajati sami; u posudama na balkonu, na prozorskoj dasci, na terasi ili u vrtu. Naravno, ako želimo da bude što zdravije, nećemo ga gnojiti umjetnim gnojivima, nego ćemo u zemlju dodati nešto prirodnije.
Što se tiče ekološki uzgojenog bilja iz trgovina, teško je reći, jer nikada ne znamo kako su s njim postupali. Ako začine beremo ručno, to je nešto sasvim drugo nego kada dolaze s plantaža gdje se sve radi strojno. Pojavljuje se i korov pa biljke nisu tako čiste. Mnogo ovisi o načinu uzgoja.
Tamo gdje se plantaže obrađuju strojno dolazi do pritiska, metalnih noževa i drugih utjecaja. Kako bi se u biljkama zadržalo što više korisnih tvari, dok su svježe treba koristiti keramičke škare i noževe. Kada se biljka osuši, može se obrađivati metalnim alatima.
Ako sušimo cijelu biljku, eterična ulja ostaju u njoj, a ako je prije sušenja narežemo, biljke više nisu tako kvalitetne i mirisne. Eterična ulja su ključna kada govorimo o ljekovitim učincima biljaka. U njima su, naravno, i vitamini i minerali.
Dotaknimo se još odnosa čovjeka prema prirodi. Biste li podijelili završnu misao na tu temu?
Uvijek naglašavam da moramo brinuti o prirodi jer smo njezini gosti. Tako se moramo i ponašati kada odlazimo u prirodu. Ako netko dođe u moju kuću i sve pogazi i uništi, to mi se ne sviđa, zato mi je normalno da to ne radim u prirodi. Moramo imati na umu da će netko doći iza nas. Možda će biljka kojoj mi ne pridajemo veliku važnost nekome drugome biti vrlo dragocjena.
Zaista je važno da brinemo o prirodi i da se prema njoj odnosimo odgovorno. Najviše me razljuti kada se tijekom šetnje šumom spotaknem o smeće. To zaista pokazuje katastrofalan odnos prema prirodi i znak je nedostatka kulture.
Očuvanju prirode trebali bismo se posvetiti i zbog naših unuka, kako bi i oni imali nešto od ove naše Slovenije, koja je po mom mišljenju jedan od najljepših dijelova svijeta. Može se pohvaliti iznimnom raznolikošću biljaka, životinja i klime. Uopće nismo svjesni što imamo. Kažu da je Bog po svijetu dijelio razne darove, a ono što mu je ostalo na kraju istresao je po Sloveniji – zato imamo ponešto od svega.
Pročitajte i:
- Kupili su kuću iz snova, a kada su otvorili vrata, u njoj ih je čekalo 43 mačke
- Ponekad, kad bi se moja mama kasno vratila s posla, mirisala je na sredstva za čišćenje
