Kupaonicu temeljito očistite, ali kada se vratite nakon nekoliko sati, oko WC školjke ponovno osjetite neugodan miris. Pjena za brijanje oko WC školjke može pomoći ako su na glatkoj površini ostali tanki, osušeni tragovi urina.
Ključne napomene:
- Pjena za brijanje oko WC školjke može površinski aktivnim tvarima omekšati svježe ostatke urina na glaziranoj keramici i pločicama.
- Miris iz pjene može samo prikriti neugodan miris; kod poroznih fuga, napuknutog silikona ili prodiranja vlage potreban je drukčiji postupak.
- Nanesite tanak sloj na deset minuta, zatim pjenu uklonite, površinu dvaput prebrišite vodom i potpuno osušite.
Zašto oko čiste WC školjke i dalje smrdi?
Najčešće nije prljava unutrašnjost školjke, nego mjesta koja pri uobičajenom čišćenju previdimo. Sitne kapljice mogu završiti ispod sjedala, oko šarki, na kapicama vijaka, na vanjskoj strani školjke, na spoju keramike i poda te na zidu uz WC školjku.
Svježi urin uglavnom je voda, ali sadrži i ureu, soli i druge tvari. Kada takav ostatak dulje ostane na površini, počinju ga razgrađivati mikroorganizmi, pri čemu se može razviti prepoznatljiv miris amonijaka. Osušena mrlja gotovo je nevidljiva, ali se pri povećanoj vlazi može ponovno navlažiti i početi neugodno mirisati.
Posebno su tvrdokorne cementne fuge, oštećen silikon i spojevi vinilne podne obloge. Tekućina može prodrijeti dublje nego što doseže vlažna krpa. Osvježivač zraka ili jako namirisano sredstvo tada miris samo privremeno prekrije.
Djeluje li pjena za brijanje oko WC školjke doista?
Obična bijela pjena za brijanje sadrži vodu, masne kiseline, površinski aktivne tvari i sastojke koji stvaraju postojanu pjenu. Njezina je osnovna namjena omekšavanje dlačica i lakše klizanje britvice, ali površinski aktivne tvari mogu pomoći i u omekšavanju laganog organskog filma na glatkim podovima i keramici.
Pjena pri čišćenju ima još jednu praktičnu prednost: na okomitoj ili zakrivljenoj površini ostaje dulje od tekućeg sredstva za čišćenje. Tako se nevidljiva mrlja navlaži, a pri brisanju ju je lakše ukloniti.
Ipak, pjena ne razgrađuje ostatke urina kao namjensko enzimsko sredstvo za čišćenje. Također nije registrirano dezinfekcijsko sredstvo. Ako proizvod ima jak miris, može stvoriti varljiv osjećaj uspjeha jer parfem nekoliko sati prikriva preostali neugodan miris. Rezultat zato procijenite tek otprilike pola sata nakon ispiranja, kada se površina osuši, a miris pjene malo oslabi.
Postupak od deset minuta za glatke pločice i keramiku
Odaberite običnu bijelu pjenu, a ne prozirni gel. Po mogućnosti neka bude bez bojila, mentola i jakog parfema jer ti dodaci za čišćenje nisu potrebni. Prije upotrebe provjerite i upute proizvođača poda i WC školjke.
Potrebno vam je:
- 30 do 40 mililitara pjene za brijanje;
- 500 mililitara mlake vode;
- dvije čiste krpe od mikrovlakana ili papirnati ručnici;
- kućanske rukavice;
- meka stara četkica za zube za dostupne procjepe;
- suhi ručnik.
Zatim nastavite ovim redoslijedom:
- Uklonite kupaonski tepih i koš. Prostor prozračite, a s poda pokupite dlake, prašinu i druge suhe čestice. Ako je urin još svjež, najprije ga upijte papirnatim ručnikom.
- Pronađite stvarni izvor mirisa. Podignite sjedalo i ručnom svjetiljkom pregledajte donju stranu, šarke, vijke, vanjsku keramiku i pod u krugu od približno 30 centimetara oko školjke.
- Napravite petominutni test. Malo pjene nanesite na neupadljiv dio poda. Nakon pet minuta uklonite je mokrom krpom, osušite i provjerite jesu li se promijenili boja ili sjaj.
- Nanesite tanak sloj. Pjenu rasporedite uz vanjski donji rub školjke i po glatkim pločicama na mjestima gdje sumnjate na osušene kapljice. Sloj neka bude debeo najviše dva do tri milimetra.
- Ostavite da djeluje deset minuta. Pjena treba ostati vlažna. Nemojte je ostavljati satima ili preko noći jer se može osušiti u ljepljiv film i prodrijeti u nezaštićene spojeve.
- Nježno iščetkajte skrivene rubove. Mekom četkicom obradite dostupne procjepe oko kapica vijaka i vanjski donji rub. Četkicu nemojte gurati pod silikon ili ispod školjke.
- Pjenu uklanjajte izvana prema školjki. Upotrijebite papirnate ručnike ili čistu krpu. Tako nećete raznositi prljavštinu po većem dijelu poda.
- Dvaput prebrišite čistom vodom. Krpu pritom redovito ispirite. Kada nestane sva skliskost, površinu osušite suhim ručnikom.
Miris procijenite nakon najmanje 30 minuta. Ako je znatno slabiji, problem je vjerojatno bio u površinskim ostacima. Postupak možete ponoviti još jednom sljedeći dan, ali svakodnevno nanošenje pjene nema smisla.
Gdje se miris skriva ako se brzo vrati?
Ako se neugodan miris vrati za jedan ili dva dana, provjerite donju stranu sjedala i njegove nosače. Kod mnogih se modela sjedalo prema uputama proizvođača može skinuti bez alata. Ispod šarki se često skriva uzak sloj osušene prljavštine koji se izvana uopće ne vidi.
Sljedeći mogući izvor su porozne ili napuknute fuge. Pjena može očistiti njihov gornji dio, ali ne dopire do urina koji je prodro dublje. Takvo mjesto obradite enzimskim sredstvom za čišćenje na kojem je izričito navedeno da je prikladno za urin i vašu vrstu poda. Pridržavajte se vremena djelovanja navedenog na etiketi jer se ono znatno razlikuje od proizvoda do proizvoda.
Pregledajte i silikon oko školjke. Ako se odvojio, potamnio ili ima pukotine, čišćenje njegove površine neće ukloniti sve što je prodrlo ispod ruba. Oštećen silikon treba ukloniti i, nakon temeljitog čišćenja i sušenja, pravilno obnoviti.
WC školjka koja se pomiče kada je pritisnete ili vlaga oko njezina dna mogu upućivati na problem s pričvršćenjem ili brtvom. Tada pjena za brijanje ne rješava uzrok i potreban je pregled montaže.
Na kojim površinama ovaj trik ne treba isprobavati?
Postupak je namijenjen ponajprije glaziranoj keramici i glatkim, neoštećenim keramičkim pločicama. Pjenu bez dopuštenja proizvođača nemojte nanositi na prirodni kamen, nezaštićene cementne fuge, nauljeno ili voskano drvo, oštećeni linoleum, osjetljive zidne premaze i površine s istrošenim zaštitnim slojem.
Ako WC školjka ima elektronički poklopac, grijano sjedalo ili funkciju bidea, pjenu nemojte prskati u šarke, otvore i električne dijelove. Plastiku čistite prema uputama proizvođača; često je dopuštena samo dobro ocijeđena krpa s razrijeđenim neutralnim deterdžentom.
Pjena može pod učiniti vrlo skliskim. Dok površina nije potpuno isprana i suha, neka u kupaonicu ne ulaze djeca ni kućni ljubimci.
Najveća pogreška je dodavanje drugih sredstava za čišćenje
Pjeni nemojte dodavati ocat, alkohol, sredstvo za čišćenje WC školjke ili klorno izbjeljivač. Različite pjene imaju različite sastave, a miješanje proizvoda ne jamči bolje čišćenje. Osobito nemojte koristiti sredstva s klorom na ostacima urina niti ih miješati s drugim sredstvima za čišćenje jer u kontaktu s amonijakom mogu nastati nadražujući kloramini.
Ako nakon čišćenja površinu želite i dezinficirati, pjenu najprije morate potpuno ukloniti i područje isprati. Zatim upotrijebite samo jedno sredstvo prikladno za konkretnu površinu i poštujte njegovo vrijeme djelovanja. Za uobičajenu kućnu kupaonicu u kojoj nema bolesne osobe redovito uklanjanje prljavštine deterdžentom često je dovoljno.
Najbolji rezultat pjene za brijanje čista je, neskliska površina bez površinskog mirisa – a ne parfumirani obruč oko WC školjke. Ako se miris vraća, to je koristan znak da se njegov pravi izvor skriva nešto dublje.
Pročitajte i:
- Smrad iz odvoda u apartmanu? Prije kemikalija provjerite je li nestala vodena barijera
- Neugodan miris madraca: Čišćenje bez natapanja
PREPORUČENO ZA VAS
