Lolita Vernon imala je tek osamnaest godina, ali je već dobro poznavala razliku između uglađenosti i sirove moći. Bila je kći pokojnog grofa od Walcotta, djevojka starog imena i plemenite krvi, ali bez prave zaštite. Otac joj je umro, majka je nakon moždanog udara ležala bez svijesti, a njezin očuh Ralph Piran u njoj je vidio ponajprije dragocjeno sredstvo za svoje društvene i poslovne planove.
Kada ju je bogati brodovlasnik Murdock Tanner jednoga dana pokušao poljubiti, Lolita mu se s gađenjem oduprla. Udarila ga je po licu i pobjegla. No umjesto da je očuh zaštiti, pozvao ju je k sebi i prekorio je što je uvrijedila njegova važnog poslovnog partnera.
„Neću dopustiti da me Murdock Tanner poljubi, osim ako ga budem voljela”, jedva je izgovorila. Ali Ralph Piran nije je slušao. U njegovim očima Tanner nije bio odbojan starac, nego bogatstvo, moć i prilika. Ako bi je želio za ženu, očuh mu je bio spreman dati svoj blagoslov. Ako bi se opirala, namjeravao ju je slomiti.
Tada je Lolita shvatila da više nema dom. Imala je samo ponos, sjećanje na majčinu nježnost i vjeru da prava ljubav ne može biti nešto što se iznuđuje prijetnjom.
Sljedećeg jutra pobjegla je.
Uzela je nekoliko haljina, majčin zaručnički prsten i novac iz sefa. Pretvarala se da ide u kupnju, a zatim je u Londonu zamela trag. Nije znala kamo će poći, znala je samo da se ne smije vratiti. Na putu je, međutim, prema njoj dotrčao uplakani dječak krvave ruke.
Zvao se Simon Brook. Bježao je od pomajke koja ga je tukla bičem. Želio je doći do svojega strica, lorda Seabrooka, koji je živio daleko na sjeveru, u dvorcu uz veliko jezero Ullswater.
Lolita ga je mogla prepustiti strancima, mogla je misliti samo na sebe. Ali kada je vidjela njegove rane, u njoj se probudila odlučnost. Tako su pobjegli zajedno – ona od očuha, on od pomajke. Kako bi ih teže pronašli, Lolita se predstavljala kao udovica, gospođa Bell, a Simon ju je na putu zvao majkom.
Kada su nakon duge vožnje ugledali Ullswater, pred njima se otvorio svijet nalik bajci. Jezero je blistalo pod planinama, a dvorac Seabrook uzdizao se nad vodom, star, moćan i prekrasan.
Lord James Seabrook primio ih je iznenađeno, ali kada je vidio Simonove rane, odmah mu je bilo jasno da se dječak ne smije vratiti. Loliti je dopustio da ostane kao Simonova guvernanta. Nije znao tko je ona zapravo, ali je u njoj prepoznao nešto neobično: bila je prelijepa za guvernantu, previše profinjena za siromašnu udovicu i previše tajanstvena da bi njezina priča bila jednostavna.
U dvorcu je Simon prvi put nakon dugo vremena oživio. Dobio je ponija, psa Brackena, učio je plivati, jahati i istraživati drevne sobe. Lolita ga je podučavala kroz priče, a lord Seabrook sve se više divio njezinoj nježnosti i hrabrosti.
Ali dvorac nije bio bez opasnosti. U njemu je bila i lady Cressington, londonska ljepotica koja je očito namjeravala postati nova gospodarica dvorca. Simona nije voljela. Lolitu je prezirala. I željela je što prije poslati dječaka u školu, a guvernantu ukloniti.
Lolita je osjetila da je Simon ponovno ugrožen. Tada se sjetila stare glasine iz Londona: govorilo se da je lady Cressington nestala s dragocjenom indijskom ogrlicom, koju je od kapetana Michaela Duncana dobila samo na posudbu. Lolita je napisala anonimnu poruku: ogrlica je u dvorcu Seabrook.
Kada je kapetan Duncan stigao, maskama je došao kraj. Pred lordom Seabrookom zatražio je ogrlicu natrag, a lady Cressington problijedjela je. Njezina zavodljiva igra u trenu se raspršila. Još istoga dana morala je napustiti dvorac.
Sada je sve trebalo biti mirno. Ali između Lolite i lorda Seabrooka raslo je nešto što nijedno od njih nije znalo zaustaviti. On se povukao na nekoliko dana jer se bojao vlastitih osjećaja. Ona je pak doznala da joj je majka umrla i prvi put zaista osjetila da je sama na svijetu.
Potom su posjetili Walcott Priory, nekadašnji dom Lolitine obitelji. Među portretima svojih predaka i u kapelici u kojoj su se nekoć vjenčali njezini roditelji jedva je zadržavala suze. Lord Seabrook promatrao je njezinu ganutost i počeo slutiti da se pod imenom gospođe Bell skriva mnogo više.
Te noći došao je k njoj. Zaljubljen, zbunjen i još uvijek uvjeren da se guvernantom ne može oženiti, ponudio joj je zaštitu, sigurnost i ljubav – ali ne kao muž. Lolita je užasnuto shvatila da bi je želio imati kao ljubavnicu.
„Ne, ne!” molila ga je. „To ne mogu učiniti.”
Lord Seabrook u istom je trenutku shvatio koliko ju je duboko ranio. Zamolio ju je za oprost i otišao. Lolita je htjela pobjeći i iz dvorca, ali ju je pronašao na vratima. Zakleo joj se da od nje više nikada neće tražiti ništa što bi je ponizilo.
Sljedećeg jutra, međutim, pred dvorac je stigla kočija. Iz nje je izašao Ralph Piran.
Lolita se u užasu sklonila k lordu Seabrooku. „Sakrijte me!” preklinjala ga je. Tada mu je napokon rekla istinu: nije gospođa Bell, nego lady Lolita Vernon, kći posljednjeg grofa od Walcotta. Pobjegla je jer ju je očuh htio prisiliti na brak s Murdockom Tannerom.
Lord Seabrook je nije odbacio. Nije se naljutio. Samo joj je nježno obećao da je očuh neće nikamo odvesti.
Kada se suočio s Ralphom Piranom, upotrijebio je jedino oružje koje ga je moglo ušutkati: čast, položaj i odlučnost. Rekao mu je da će se s Lolitom još iste večeri vjenčati pred biskupom iz Carlislea. Kada je Piran zaprijetio svojim skrbničkim pravima, lord je mirno odgovorio da policija neće djelovati protiv njegove žene.
Ralph Piran bio je poražen. Nije si mogao priuštiti skandal. Otišao je.
Tek tada Lolita je zaista prodisala. Lord Seabrook zagrlio ju je i poljubio, ne više kao muškarac koji nešto želi, nego kao muškarac koji je poštuje i voli.
„Volimo se”, rekao je očuhu. I sada je to napokon mogao reći i njoj.
Lolita je shvatila da nije bježala samo od prisile, nego prema nečemu što je čekala cijeloga života. Prema ljubavi koja ne zahtijeva, ne zapovijeda i ne kupuje. Prema ljubavi koja štiti.
Još te večeri trebali su se vjenčati u kapelici Walcott Prioryja, mjestu u kojem su i dalje živjela sjećanja na njezine roditelje. Simon će je predati mladoženji, Barty i gospođa Shepherd bit će svjedoci, a dvorac uz jezero više neće biti samo utočište.
Postat će dom.
Pročitajte i:
- Ispod majčinog kreveta pronašla je dječje cipele koje nisu bile njezine – istina ju je slomila
- Ponekad, kad bi se moja mama kasno vratila s posla, mirisala je na sredstva za čišćenje
