Ponekad, kad bi se mama vratila kasnije s posla, nije mirisala na ki\u0161u, autobus ili onaj poznati miris kaputa. Mirisala je na izbjeljiva\u010d i druga sredstva za \u010di\u0161\u0107enje. Na mokre krpe. Na ne\u0161to limunasto i o\u0161tro \u0161to bi Anju uvijek lagano zapeklo u nosu \u010dim bi u\u0161la kroz vrata.<\/p>\n\n\n\n
Takve ve\u010deri pamtila je po sitnicama. Po tome \u0161to bi mama skinula cipele ve\u0107 u predsoblju i ostavila ih okrenute naopako. Po crvenim zglobovima na rukama. Po tome \u0161to bi u torbi, uz nov\u010danik, \u0161u\u0161kao ra\u010dun za kruh, banane, \u010daj od kamilice \u2013 stvari koje kod ku\u0107e nisu jeli. Po dva kifli\u0107a zamotana u papirnatu vre\u0107icu, koje nikad nije vadila iz torbe pred ocem.<\/p>\n\n\n\n
\u201cOpet si kasno do\u0161la\u201d, rekao bi otac, ne podi\u017eu\u0107i pogled s televizije.<\/p>\n\n\n\n
\u201cZnam.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201cNa poslu?\u201d<\/p>\n\n\n\n
Mama je spustila torbu na kuhinjsku stolicu. \u201cGdje drugdje.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Rekla je to mirno, gotovo dosadno. Upravo je to bilo najgore. Anja je tada sjedila za stolom i bojila kartu Europe. Austrija joj je opet pobjegla predaleko prema jugu. Otac je daljinskim mijenjao programe. Mama je oti\u0161la oprati ruke, a kad se vratila, jo\u0161 je uvijek mirisala na sredstva za \u010di\u0161\u0107enje, samo slabije, kao da je poku\u0161ala ubla\u017eiti miris ponovljenim pranjem.<\/p>\n\n\n\n
\u201cDanas imamo jaja za ve\u010deru\u201d, rekla je.<\/p>\n\n\n\n
Anja je tada imala osam godina i ve\u0107 je znala da se u obiteljima tajne prvo osjete mirisom. Tek ih kasnije \u010dujemo.<\/p>\n\n\n\n
Nisu se \u010desto sva\u0111ali. Ne onako da bi netko razbijao \u010da\u0161e ili ustajao od stola. Kod njih se lo\u0161e raspolo\u017eenje lijepilo po zidovima. Otac je postajao ti\u0161i. Mama preciznija. \u017dlice je spu\u0161tala na tanjur bez i najmanjeg zvuka. Vrata ormari\u0107a zatvarala je dlanom, ne prstima. A kad bi do\u0161la kasno, Anja je znala da \u0107e te ve\u010deri u stanu biti manje zraka.<\/p>\n\n\n\n
Ponekad bi mama rekla da je imala \u201cjo\u0161 obaveza\u201d. Ponekad ne bi rekla ni\u0161ta. Jednog \u010detvrtka Anja je u kuhinjskom sme\u0107u na\u0161la praznu kutiju zubne paste koju nisu koristili. Drugi put ra\u010dun za tablete za tlak. Jednom \u010dak i bijeli gumb zamotan u maramicu. Predmete iz \u017eivota koji nije bio njihov.<\/p>
\u0160kolske prijateljice imale su za takve stvari jednostavna obja\u0161njenja. Ako mama la\u017ee, onda ima nekoga. Ako skriva vre\u0107ice, onda ima nekoga. Ako dolazi kasno i ne \u017eeli pri\u010dati, onda sigurno.<\/p>\n\n\n\n
Anja je tu misao najprije odbacila, a onda je po\u010dela oprezno vrtjeti razne scenarije u glavi. Ne\u0161to joj nije dalo mira.<\/p>\n\n\n\n
Jedne ve\u010deri, kad je mama do\u0161la gotovo u sedam, otac je rekao: \u201cA njemu barem kuha\u0161 bolje nego nama?\u201d<\/p>
Mama je upravo otkop\u010davala gumb na rukavu. Na sekundu je zastala.<\/p>\n\n\n\n
\u201cNe po\u010dinji.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201cNe po\u010dinjem. Samo pitam.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Anja je gledala u tanjur griza. \u010cinio joj se previ\u0161e bijelim. Mama nije odgovorila. Ni otac. Tada je televizor u dnevnoj sobi pustio reklamu za deterd\u017eent i Anja je imala osje\u0107aj kao da joj se netko ruga.<\/p>
Kasnije, kad je prolazila pokraj kupaonice, vidjela je mamu kako debelom kremom ma\u017ee ispucale ruke. Na rubu umivaonika bila je naran\u010dasta vre\u0107ica iz trgovine. U njoj dva jogurta, \u0161truca mekog kruha i mre\u017eica mandarina.<\/p>\n\n\n\n
\u201cZa koga je to?\u201d pitala je.<\/p>\n\n\n\n
Mama je gledala u ogledalo, ne u nju. \u201cNije za nas.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201cTo ve\u0107 vidim.\u201d<\/p>
Mama je zavrnula poklopac na kremi. \u201cIdi spavati, Anja.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Nije se naljutila. Nije se branila. Samo ju je odmaknula, kao da je jo\u0161 premala za istinu.<\/p>\n\n\n\n
To je mo\u017eda najotrovnije. Kad te odrasli ne odbiju glasom, nego na\u010dinom.<\/p>\n\n\n\n
Godine su prolazile. Tajna je ostajala, samo je Anja postajala starija. U srednjoj \u0161koli ponekad bi mamu namjerno pomirisala kad bi je zagrlila. Uvijek isto. Izbjeljiva\u010d. Sapun. Vlaga starog stubi\u0161ta. Jednom je u njenom kaputu na\u0161la papiri\u0107 s popisom: mlijeko 3, mekani keksi, sredstvo za kupaonicu, \u017earulja 40W. Na pole\u0111ini je bila napisana adresa koju nije poznavala.<\/p>
Te ve\u010deri prvi put je rekla ne\u0161to izravno.<\/p>\n\n\n\n
\u201cAko ima\u0161 nekoga, ne mora\u0161 mi lagati.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Mama ju je gledala kao da je pogodila preblizu, a ipak proma\u0161ila.<\/p>
\u201cNemam nikoga.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201cPa kamo onda ide\u0161?\u201d<\/p>\n\n\n\n
Mama je odlo\u017eila no\u017e kojim je rezala jabuke. \u201cJednog dana \u0107e\u0161 mo\u017eda razumjeti da ljudi ponekad skrivaju i ne\u0161to drugo osim srama.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Anji se tada to \u010dinilo kao tipi\u010dna re\u010denica odraslih koji \u017eele zvu\u010dati duboko, a zapravo ne \u017eele ni\u0161ta re\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Kad je mama umrla, najprije je nastala ti\u0161ina. U stanu su jo\u0161 tri dana stajale \u0161alice od kave koju nitko zapravo nije pio. U hladnjaku je bila otvorena staklenka senfa. Na vje\u0161alici u predsoblju mamin \u0161al, jo\u0161 uvijek malo zamr\u0161en jer ga je brzo skidala.<\/p>\n\n\n\n
Kod javnog bilje\u017enika bilo je vru\u0107e i zagu\u0161ljivo. Mu\u0161karac sa sivom kravatom \u010ditao je papire glasom koji nije poznavao ljude o kojima govori.<\/p>\n\n\n\n
\u201cOsim stana na Vi\u010du\u201d, rekao je, \u201ci osobnog ra\u010duna, na vas prelazi i garsonijera u Resljevoj, koju je va\u0161a pokojna majka naslijedila od tete Adele.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Anja je podigla pogled.<\/p>\n\n\n\n
\u201cOd koga?\u201d<\/p>\n\n\n\n
Bilje\u017enik je pogledao u papir. \u201cOd tete Adele Novak. Prije pet godina.\u201d<\/p>\n\n\n\n
\u201cMoja mama nije imala tetu Adelu.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Mu\u0161karac je lagano slegnuo ramenima. \u201cPapiri govore druga\u010dije.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Garsonijera je bila u staroj zgradi s visokim stubi\u0161tem i tamnim hodnikom koji je mirisao na kuhani kupus, pra\u0161inu i ne\u0161to \u0161to je nekad bilo lak za drvo. Klju\u010d se te\u0161ko okrenuo. Vrata su se otvorila dugim, sporim uzdahom.<\/p>\n\n\n\n
Stan je bio malen. Kuhinja, uska soba, kupaonica. Zelenkasti hladnjak. \u0160tednjak s dvije plo\u010de. Zavjese s po\u017eutjelim rubovima. Ipak, sve je bilo \u010disto. Ne lijepo. Ne novo. \u010cisto tako temeljito da je Anja odmah znala tko je to radio. \u010cak i ako to jo\u0161 nije htjela priznati.<\/p>\n\n\n\n
U ormari\u0107u ispod sudopera krpe su bile slo\u017eene po veli\u010dini. Na polici iznad stola staklenke za zimnicu, u jednoj \u0161e\u0107er, u drugoj ri\u017ea, u tre\u0107oj gumbi. U ladici kraj \u0161tednjaka na\u0161la je lijekove, svaka kutijica omotana papiri\u0107em u maminom rukopisu: ujutro, poslije ru\u010dka, prije spavanja.<\/p>\n\n\n\n
Na hladnjaku je magnet dr\u017eao popis.<\/p>\n\n\n\n
Kruh
Banane
\u010caj od kamilice
Sredstvo za kupaonicu
\u017darulja 40W<\/p>\n\n\n\n
Anja je sjela na jedinu stolicu u kuhinji.<\/p>\n\n\n\n
Zatim je polako po\u010dela otvarati ladice.<\/p>\n\n\n\n
U jednoj je bila stara crno-bijela fotografija djevoj\u010dice s pletenicama koja sjedi na kuhinjskom pultu i jede kruh s maslacem. Trebala joj je sekunda, pa jo\u0161 jedna. Djevoj\u010dica je bila njena mama. Preuska ramena, ozbiljan pogled, usne stisnute onako kako ih je znala stisnuti samo ona.<\/p>\n\n\n\n
Na pole\u0111ini je pisalo: Irena kod mene, studeni 1978.<\/p>\n\n\n\n
U drugoj ladici bila je omotnica s pismima. Ne ljubavnima, kakve je Anja nekad zami\u0161ljala kad bi razmi\u0161ljala o tajnama. Kratki papiri\u0107i. Popisi. Ra\u010duni. I me\u0111u njima jedan presavijen list, pisan sitnim, drhtavim rukopisom.<\/p>\n\n\n\n
Ako Milena opet bude zla, do\u0111i poslije \u0161kole ravno k meni. Ne mora\u0161 zvoniti. Dobit \u0107e\u0161 kakao. Uvijek mo\u017ee\u0161 do\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Potpis: Adela.<\/p>\n\n\n\n
Anja je dr\u017eala papir objema rukama jer ju je odjednom obuzeo hladan osje\u0107aj.<\/p>\n\n\n\n
Milena.<\/p>\n\n\n\n
To ime kod ku\u0107e nisu \u010desto izgovarali. Znala je samo da je to bila \u017eena maminog oca. \u201cNije bila za djecu\u201d, rekla je mama jednom i zatvorila temu. To je bilo dovoljno da dijete shvati da se o tome ne govori. Jednom je na\u010dula i da je bila prili\u010dno gruba i zla prema svojoj pastorki. \u010cinilo se da je teta Adela bila jedino sigurno mjesto gdje je mama mogla pobje\u0107i kad bi stvari postale prete\u0161ke.<\/p>\n\n\n\n
Na dnu kuhinjskog ormari\u0107a Anja je na\u0161la i stari emajlirani lon\u010di\u0107 s otkinutom dr\u0161kom. Na dnu je plavim slovima pisalo: IRENA. Pored njega limenka kakaa iste marke kakav je mama kupovala njoj kad je bila mala i bolesna.<\/p>\n\n\n\n
Stan je odjednom bio prepun. Mame kao djevoj\u010dice. Mame prije nje. Nekoga tko joj je davao \u010daj, kruh, kakao, uto\u010di\u0161te. Nekoga koga je obitelj o\u010dito potisnula toliko daleko da je postao gotovo praznina u re\u010denici.<\/p>\n\n\n\n
A mama se tamo vra\u0107ala. Nakon posla. S sredstvima za \u010di\u0161\u0107enje. S mekanim keksima. S bananama. S novcem kad ga je bilo. Ne ljubavniku. Ne drugom \u017eivotu. Osobi koja joj je nekad napravila mjesto kad ga drugdje nije bilo.<\/p>\n\n\n\n
Anja je dugo sjedila za tim stolom i gledala u svoje ruke. Tada je prvi put primijetila da i one pomalo miri\u0161u na isto ono o\u0161tro limunasto sredstvo. Vjerojatno od ormari\u0107a, od ru\u010dki, od zraka koji se uvukao posvuda.<\/p>\n\n\n\n
Sjetila se o\u010devog pitanja: A njemu barem kuha\u0161 bolje nego nama?<\/p>\n\n\n\n
Sjetila se maminog mirnog: ne po\u010dinji.<\/p>\n\n\n\n
Sjetila se svih ve\u010deri kad je mislila da je mama vara s nekim \u010dije lice nikad nije mogla zamisliti. U stvarnosti ju je \u201cvarala\u201d samo \u0161utnjom. Ne la\u017ei. Dijelom svog \u017eivota koji nije \u017eeljela otkriti.<\/p>\n\n\n\n
Na polici pokraj kreveta stajala je jo\u0161 jedna fotografija. Adela, starija, s \u010dvrsto svezanom sijedom kosom, uz nju mama ve\u0107 odrasla, u radnom kaputu, s dvije vre\u0107ice iz trgovine u ruci. Nijedna ne gleda u objektiv. Ali stoje vrlo blizu jedna drugoj.<\/p>\n\n\n\n
Kad je odlazila, zastala je u kupaonici kod kante i spu\u017eve. Na rubu su bile naslage bijelog taloga. Mama to o\u010dito nije odnijela kad je Adela umrla. Mo\u017eda je mislila da \u0107e se vratiti sljede\u0107e srijede. Mo\u017eda je i dolazila, iako vi\u0161e nije bilo nikoga.<\/p>\n\n\n\n
Anja je napunila kantu vodom. Polako, bez posebnog razloga. Samo zato \u0161to je bila tamo. Dodala malo sredstva za \u010di\u0161\u0107enje. Miris se odmah pro\u0161irio prostorijom. Onaj isti koji je kao dijete mrzila.<\/p>\n\n\n\n
Spu\u017evom je obrisala kuhinjski stol, zatim radnu povr\u0161inu, pa rub \u0161tednjaka. Ne iz obaveze. Vi\u0161e kao da dovr\u0161ava posao koji je mama zapo\u010dela.<\/p>\n\n\n\n
Dok je silazila niz stepenice, klju\u010d stana bio joj je u jednom d\u017eepu, a u drugom presavijen papiri\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Uvijek mo\u017ee\u0161 do\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Vani je ve\u0107 lagano rosilo. Anja je stajala na autobusnoj stanici sama, s vla\u017enim zrakom u kosi i rukama koje su mirisale na sredstva za \u010di\u0161\u0107enje. Ovoga puta taj miris nije bio znak tajne.<\/p>\n\n\n\n
Bio je miris doma.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Godinama je Anja vjerovala da joj majka ne\u0161to skriva. Nakon maj\u010dine smrti, u stanu koji je naslijedila otkriva istinu koja mijenja sve.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":67,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":{"0":"post-66","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-price"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bodieko.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bodieko.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bodieko.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bodieko.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bodieko.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bodieko.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":68,"href":"https:\/\/www.bodieko.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66\/revisions\/68"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bodieko.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/67"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bodieko.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bodieko.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bodieko.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}